USLUGE

Usluge Laboratorije Za Ispitivanje Materijala I Zavarenih Spojeva

Usluge Laboratorije Sigma Lab – Ispitivanje Materijala I Zavarenih Spojeva

Sigma Lab ispitivanje materijala i zavarenih spojeva

Usluge Laboratorije Sigma Lab – Ispitivanje materijala kod akreditovane laboratorije Sigma Lab D.0.0 nudi Vam sveobuhvatno ispitivanje materijala. Takođe, nudimo široku paletu mehaničkih, fizičkih, hemijskih i metoda ispitivanja bez razaranja.Kao iskusna, savremeno opremljena laboratorija za ispitivanje materijala, nudimo Vam najsavremenije metode ispitivanja materijala, iskusne stručnjake, u dobro  opremljenoj laboratoriji. Mehanička svojstva materijala određuju se laboratorijskim ispitivanjima, pri kojima je potrebno, koliko je to moguće, ostvariti i održavati stvarne uslove eksploatacije. Faktori o kojima se mora voditi računa su:  Vrsta opterećenja (zatezanje, pritisak, savijanje, smicanje, uvijanje uz mogućnost njihovog kombinovnja), Način dejstva sile (statičko ili dinamičko), Temperatura ispitivanja (najčešća je 20±5˚C, a može se ispitivati i na niskim i povišenim temperaturama).

Ispitivanje zavarenih spojeva kod akreditovane laboratorije Sigma Lab D.0.0 nudi Vam ispitivanje zavarenih spojeva savremenijim metodama.Ispitivanje zavarenih spojeva zatezanjem, savijanjem, prelomom pa sve do metalografskih ispitivanja zavarenih spojeva.

Ispitivanje materijala kod akreditovane laboratorije Sigma Lab D.0.0 nudi Vam sveobuhvatno ispitivanje materijala. Takođe, nudimo široku paletu mehaničkih, fizičkih, hemijskih i metoda ispitivanja bez razaranja.Kao iskusna, savremeno opremljena laboratorija za ispitivanje materijala, nudimo Vam najsavremenije metode ispitivanja materijala, iskusne stručnjake, u dobro  opremljenoj laboratoriji. Mehanička svojstva materijala određuju se laboratorijskim ispitivanjima, pri kojima je potrebno, koliko je to moguće, ostvariti i održavati stvarne uslove eksploatacije. Faktori o kojima se mora voditi računa su:  Vrsta opterećenja (zatezanje, pritisak, savijanje, smicanje, uvijanje uz mogućnost njihovog kombinovnja), Način dejstva sile (statičko ili dinamičko), Temperatura ispitivanja (najčešća je 20±5˚C, a može se ispitivati i na niskim i povišenim temperaturama).

Ispitivanje Zatezanjem

Sigma Lab D.0.0 nudi Vam ispitivanje materijala zatezanjem koji je najrasprostranjeniji način ispitivanja materijala u cilju određivanja mehaničkih svojstava materijala, kao što su svojstva čvrstoće materijala: napon tečenja Re i zatezna čvrstoća Rm. Jednovremeno sa ispitivanjem svojstava čvrstoće možemo dobiti i podatke o mogućnosti deformisanja materijala: izduženje A5 i suženje Z. Ispitivanje zatezanjem spada u statička ispitivanja materijala. Epruveta se u podužnom pravcu izlaže zateznim silama do prekida. Ispitivanje materijala zatezanjem može da se izvodi na sobnoj i na povišenoj temperaturi . Ponašanje materijala pri ispitivanju zatezanjem može se pratiti na dijagramu kidanja. Pri porastu sile, probni uzorak se deformiše – izdužuje, proporcionalno porastu sile, što znači da između sile i izduženja postoji linearna zavisnost (Hukov zakon). Granični napon do kojeg je izduženje proporcionalno naponu naziva se granicom proporcionalnosti. Napon koji ne prelazi vrednost granice proporcionalnosti, praktično izaziva samo elastične deformacije, pa se prema tome može poistovetiti sa granicom elastičnosti (Re). Daljim povećavanjem sile, napon raste i dostiže maksimum, pa zatim opada sve dok se ne prekine probni uzorak. Maksimalna vrednost napona naziva se zatezna čvrstoća Rm.

Ispitivanje Tvrdoće Materijala

Pod tvrdoćom se podrazumeva otpor kojim se jedno telo suprotstavlja prodiranju drugog tvrđeg tela u njegovu površinu. Za merenje tvrdoće materijala Sigma Lab D.O.O koristi više metoda koje se međusobno razlikuju po obliku i materijalu utiskivača i po vrednosti sile utiskivanja.
▶ Brinelova (Brinell) metoda Kao utiskivač koristi se kuglica od kaljenog čelika (HBS) ili volfram karbida (HBW), prečnika D= 2,5; 5; 10 mm. Tvrdoća po Brinelu određena je odnosom sile utiskivanja i površine otiska. Za određivanje tvrdoće potrebno je izmeriti prečnik otiska d i na osnovu njega iz tablica pročitati vrednost tvrdoće.
▶ Vikersova (Vickers) metoda Kao utiskivač koristi se dijamantska piramida sa kvadratnom osnovom i uglom na vrhu od 136˚. Tvrdoća po Vikersu određena je odnosom sile utiskivanja i površine otiska. Za određivanje tvrdoće potrebno je izmeriti dijagonalu d otiska i iz tablica pročitati vrednost tvrdoće.
▶ Rokvelova (Rockwell) metoda Za ispitivanje tvrdoće metala i legura po ovoj metodi kao utiskivač koristi se kuglica od kaljenog čelika prečnika D=1/16″, to je HRB metoda. Kada se koristi dijamantski konus sa uglom na vrhu od 120˚ i zarubljennim vrhom sa poluprečnikom zaobljenja od 0,2 mm onda je to HRC metoda. Utiskivanje se izvodi u dve faze: utiskivač se prvo utisne sa malim opterećenjem, a zatim se dodaje glavno opterećenje. Po uklanjanju glavnog opterećenja meri se dubina prodiranja utiskivača, koja predstavlja tvrdoću materijala. Tvrdoća se očitava direktno na skali B ili C aparata za merenje tvrdoće.

Ispitivanje Zavarenih Spojeva Zatezanjem

Osnovni princip pri projektovanju zavarenih konstrukcija je da čvrstoća metala šava bude veća od čvrstoće osnovnog metala. Dobro izveden zavareni spoj, projektovan po principu veće čvrstoće metala šava, pri ispitivanju zatezanjem treba da se pokida u osnovnom metalu. Sučeoni spojevi se ispituju zatezanjem da bi se odredila zatezna čvrstoća spoja u celini i zatezna čvrstoća metala šava. Ako se određuje zatezna čvrstoća spoja u celini upotrebljava se epruveta sa paralelnim bokovima. Ukoliko se ispituje zatezna čvrstoća metala šava onda se koristi epruvta kružnog poprečnog preseka uzorkovana iz čistog metala šava.

Ispitivanje Zavarenih Spojeva Savijanjem

Ispitivanjem savijanjem se proveravaju deformacione sposobnosti zavarenog spoja.Oblik,dimenzije i izrada epruveta su definisane standardom. U svakom slučaju se ispituju po dve epruvete tako da na zateznoj strani jednom bude lice, a drugi put koren šava. Pri ispitivanju savijanjem meri se ugao savijanja. Savijanje se izvodi do zadatog ugla ili do pojave greške veće od 3mm ili preloma epruvete.

Ispitivanje Tvrdoće

Ispitivanje tvrdoće obuhvata ispitivanje osnovnog materijala, prelazne zone (ZUT-a) i materijala šava. Za izvođenje ispitivanja najčešće se primenjuje “Vikers metoda“ kod zavarenih spojeva izrađenih od čelika. Kod zavarenih spojeva izrađenih od aluminijuma i njegovih legura koristi se Brinel metoda. Epruvete se prethodno bruse, poliraju i nagrizaju kako bi se jasno definisale karakteristične zone i da bi se što tačnije odredilo mesto merenja tvrdoća pojedinih mesta. Tvrdoća ne sme da pređe graničnu vrednost definisanu standardom za dati material.

Metalografska Ispitivanja

Metalografska ispitivanja su deo provere kvaliteta zavarenih spojeva. Ove analize se obavljaju u cilju:

▶  Identifikacije makro i mikrostrukturnih grešaka.
▶  Ispitivanja metalografske strukture u karakterističnim zonama zavarenog spoja: ŠAV,zona uticaja toplote (ZUT) i osnovni materijal.
▶  Određivanje procentalnog udela strukturnih mikrokonstituenata.
▶  Određivanje prosečne veličine zrna.
▶  Određivanje drugih parametara strukture (nivo raspodele faza, stepena deformacije, nivo orijentacije).
▶  Kontrole tehnologija zavarivanja.

Uzorci za metalografska ispitivanja se uzimaju prema standardu tako da uključuju sve karakteristične zone (OM, ZUT, ŠAV). Površina ispitivanja se priprema tako što se prvo dobije ravna površina (struganjem, glodanjem, brušenjem), zatim se tako pripremljena površina polira metalografskim papirom različite finoće zrna od najgrublje do najfinije. Tako dobijena površina se potom nagriza specijalnim kiselinama koje se biraju u zavisnosti od kvaliteta materijala, kako bi se izdvojile karakteristične zone koje će kasnije biti predmet ispitivanja.

Ispitivanje Udarne Žilavosti

Svrha ovog ispitivanja je određivanje žilavosti sučeonih zavarenih spojeva i to odvojeno u metalu šava i u prelaznoj zoni (ZUT). Oblik, dimenzije i položaj epruveta su definisani standardom. Ispitivanje se može izvoditi na sobnoj ili na sniženoj temperaturi.

Ispitivanje Tvrdoće

Ispitivanje tvrdoće obuhvata ispitivanje osnovnog materijala, prelazne zone (ZUT-a) i materijala šava. Za izvođenje ispitivanja najčešće se primenjuje “Vikers metoda“ kod zavarenih spojeva izrađenih od čelika. Kod zavarenih spojeva izrađenih od aluminijuma i njegovih legura koristi se Brinel metoda. Epruvete se prethodno bruse, poliraju i nagrizaju kako bi se jasno definisale karakteristične zone i da bi se što tačnije odredilo mesto merenja tvrdoća pojedinih mesta. Tvrdoća ne sme da pređe graničnu vrednost definisanu standardom za dati material.